Da ljubav nema granice pokazuje i nesvakidašnji primjer Milana iz Amajlija koji je doveo ženu iz Crnjelova.
Ovaj hrabri momak rizikovao je život kada je lično otišao po Milevu u Crnjelovo koju je doveo direktno iz plastenika. Za ovaj poduhvat mu je bilo potrebno oko dva mjeseca, a ništa ne bi uspio bez velike pomoći prijatelja i upornosti:
– Čim sam je ugledo na fejsbuku men se noge osjekle, oči ko žižke moreš cigaru upalt nanji, preplanla pod najlonom, ma ljepota. U početku smo se teško mogli sporazumt zbog jezičkie bariera, a i vremenske rozlike jer tam unji ustaju prezoru da idu u plastenik, a liježu u podne. Reko sam prijateljma ljudi ja idem ponju, mada su me oni odgovarali jer je rizično. Kreno sam pješke preko Novog Sela, udarim dalje na Gojsovac i Batković. Najjebenie je bilo u Obarsci nakružnom, umal da pormašim izlaz.
Kade sam je ukro trčala je njena famelia zanama brat bratu tries kilometara, to kraj glove frkte srpovi, busenje, jege mi je otkinlo po plećke. Kad smo došli u avliju svratnica se žena zaleti i prekopa motikom po avlije, reko ustav jebotljeb, doš do vode, nek ima malo i trave vole to unas ovd.
